Horor Orwellovska priča o trenutnom stanju u „logoru“ Australija

Na jednom facebook profilu naišli smo na jednu zanimljivu horor priču o trenutnom stanju u najvećem „logoru“ na svijetu Australiji, za koju ne možemo potvrditi je li istinita ili se radi o  fikciji, no svakako zaslužuje da se objavi. Radi se o profilu jedne osobe koja se predstavlja da živi u Australiji i opisuje sve detalje sumraka zapadne civilizacije, vrlo autentično i životno.

Svakako potrošite nekoliko minuta i pročitajte ovaj tekst, jer ovako nešto nećete naći u literarnim main stream uradcima, te promislite postoji li mogućnost da je sve pročitano zapravo istina.

„Trenutna situacija u Australiji:

– Pola države je pod ključem s naredbom da se ostane kod kuće, a druga polovina je pod restrikcijama.

– Za početak ćemo se osvrnuti na najugroženiju republiku Australije, Novi Južni Wales i glavni grad Sidney u kojem vojska na ulicama zajedno s policijom kontrolira i kažnjava kretanje populacije i svako iskakanje van ”zdravstvenih” odredbi suludog kriznog štaba.

– Naredbe poput: Nema udaljavanja od kuće dalje od 5 kilometara, nema odlaska na posao, nema posjeta obitelji i prijateljima, nema kupovine ičega osim ”osnovnih namirnica”, nema razgledavanja u trgovini, nema protestiranja, nema ulaska igdje bez skeniranja QR kodova, nema izlaska iz grada niti iz svog distrikta bez dozvole, nema ulaska u bolnicu bez PCR testa i slične kontroliraju i kažnjavaju rigorozno.

– Kazne za bilo kakvo kršenje ”zdravstvenih” odredbi koje faktički kriminaliziraju svako kretanje, disanje, ljubav prema obitelji i prijateljima, bilo kakvu pojavu normalnog i zdravog ponašanja, a naročito revolta zbog zatvaranja trenutno iznose PET TISUĆA DOLARA.

– Policija je dobila nevjerovatna ovlaštenja koja nikad u povijesti ljudskog roda nije imala. Sada ima pravo da vas zaustavlja i da vam pretura po kesama, morate im pokazati šta ste kupili, ima pravo da vam kuca na vrata da vidi da nemate gostiju u kući, ima pravo da zajedno s vojskom obilazi kuće i provjerava tko je u karanteni a tko je izašao, da li ste kući, imate li koga unutra, šta radite, zašto radite, faktički, više im i ne treba nalog suda za ulazak u bilo koji objekt u koji požele da uđu. Prvo se proba kucanjem ući, a ako to ne upali, onda se razvaljuju vrata nogom i primjenjuje sila kakva nije viđena još od početka postanka zatvoreničke kolonije. Također, ako policajci uhvate bilo koji biznis da ne poštuje njihove mjere ucjenjivanja mušterija maskama ili da ne jure ljude da se skeniraju QR kodovima, a naročito ako ih uhvate da oni ne nose maske, imaju pravo da istog momenta po svom nahođenju zatvore ljudima radnju i stave pod ključ dokle oni, opet po svom osobnom nahođenju, ne procijene da treba da ga otvore, što će za ljude koji se protive sistemu biti: Nikad. Dakle, na koga oni pokažu prstom i okome se, taj je gotov. A to je svaki slobodouman i nepokoran čovjek trenutno na koga se hobotnica ustremljuje i lomi ga i izbacuje iz stroja.

– Bilo je nekih natpisa u našim medijima da vojska u Australiji na silu cijepi ljude po kućama, ali to nije istina za sada. Na ulici su, kontroliraju kretanje, kucaju po kućama, neki ljudi javljaju da su im nudili da se cijepe, ali su oni to odbili i ovi su otišli. To su dijelovi jugozapadnog Sidneya gdje žive nepodobni, migranti. Tu je pritisak najveći na ljude. Imaju punktove svuda po gradu. Šatore su razvili i tu možeš doći da se špricaš. Ako hoćeš. Slomili su i pridobili i religiozne vođe etničkih zajednica da rade za njih i pozivaju svoje sunarodnjake da se cijepe. Neke su etničke klubove i hramove pretvorili u punktove za cijepljenje da bi se lukavo približili onim etničkim zajednicama koje žele istrijebiti. Također, autobusi u kojima cijepe šprintaju gradom i prilaze sve bliže i bliže populaciji. Vaše je samo da zavrnete rukav i kažete mozgu doviđenja. Oni će se pobrinuti za sve ostalo. Naročito ako si migrant i ako nisi anglosaksonskog porijekla. Tada se umiljavaju kao mačke da se cijepiš. Za Aboridžine su najviše ”zabrinuti” da im jadni ne pomru bez cjepiva. Pa su sad zaključali cijeli Novi Južni Wales da im tko ne umakne. Približavaju se selima i njihovim tradicionalnim zajednicama jer im Aboridžini poučeni povijesnim iskustvom ne vjeruju i postotak cijepljenih je na nivou statističke greške. A ovi crkoše od brige za njima.

– Također, bilo je nekih natpisa na društvenim mrežama da se od ljudi traži da obljepljuju prozore i vrata trakama da ne uđe virus u kuće, ali koliko ja vidim, to je provala, pratim stalno šta se dešava i nigdje nisam naišla na takvu informaciju, a bilo bi je bar u alternativnim medijima da je zaista bilo tako.

– Prekjučer je broj pripadnika vojske na ulicama Sidneya skoro utrostručen, prvo su krenuli sa tristo ljudi da navodno pomažu policiji u vršenju kontrole ponašanja stanovništva, a onda su ih prije neki dan povećali na osamsto. Tako će ih povećavati dok ova psihoza traje dok ne preplave ulice gradova potpuno i od onih koji ”pomažu” postati će oni koji drže stanovništvo pod terorom, kontrolom i strahom. Njihovo prisustvo je naročito izraženo u distriktu u kojem žive ljudi koji nisu rođeni u Australiji, ljudi koji su prošli ratove, znaju da rukuju oružjem i imaju dovoljno testosterona da se pobune protiv ove tiranije. Ti dijelovi grada su u sada već ogoljenom ispoljavanju rasizma izloženi najžešćim mjerama trenutno u Australiji. Počelo je s istrebljivanjem i uništavanjem Aboridžina, nastavlja se sa istrebljivanjem i uništavanjem useljenika nove generacije koji još uvijek nisu sistematski umiješenih mozgova da bi se kao tetris uklopili u kockicu globalizma koja je projektirana za ovaj deo sveta. Tu žive naši ljudi, ljudi sa Bliskog Istoka i drugih područja ratom zahvaćenih, ljudi koji imaju ratnog iskustva i ne trpe sranja, te su armiju poslali da ih psihološki lomi da bi se pokorili, jer stalno govore ostatku pacifizirane Australije da ti ljudi ”neće da slušaju” i ne ”poštuju zdravstvene mjere” da bi ih nahuškali na slobodoumne ljude i ljude iz drugih zemalja kao pravi rasisti, da se ljudi ne dosjete tko je zapravo kriv za cijelu situaciju i da bi se sukobljavali između sebe.

– Ministar zdravlja koji se nevjerojatno zove Greg Hazard (incident), a koji veze sa zdravstvom nema jer je navodno završio pravo, ucijenio je djecu migranata iz distrikta jugozapadnog Sidneya da ne mogu završiti posljednju godinu srednje škole ukoliko se ne cijepe. „Mrkva“ se nalazi na stadionu gde će bosti djecu, a roditelje djece je pozvao da samo dovedu i ostave djecu ispred STADIONA, da će ih pokupiti policija i sprovesti na stadion gde će ih špricati, da se oni ništa ne brinu jer su djeca ”u sigurnim rukama”, vode ih samo ”na tuširanje”, pa će ih oni onda preuzeti već špricane. Roditeljima djece je zabranjen ulaz u stadion. Jer oni brinu i za naše zdravlje i za našu djecu. Reprodukciju naročito.

– Radnike jugozapadnog Sidneya koji skoro svi imaju velike obitelji su ucjenili zabranom odlaska na posao skoro dva meseca. Kada su ljudi zapali u ozbiljnu financijsku krizu i kad im je nad glavom visilo iseljenje iz kuća i stanova jer 750$ tjedno na žalost ne može pokriti troškove stanarine i hrane koja je ogromna u Sidneyu, onda su ih ucjenili ovako: Građevinski radnici (a većina ljudi iz zapadnog Sidneya radi na građevini) mogu da se vrate na posao od ove nedjelje, ali pod uvjetom da se cijepe. Da, samo je to uvjet da možete da prehranite obitelj. Da zavrnete rukav za genetski modificirani otrov. Inače, sjedi kući i čekaj da te isele iz stana.

Naravno, pritisak na te ljude koji žive u tom dijelu grada je ogroman. Rasizam koji se nad njima sprovodi je neviđen. Ne samo da im ne daju da rade normalno da mogu prehraniti svoju obitelj, nego im nad glavom non-stop kruže helikopteri koji izdaju različita naređenja, dan-noć, da ljudi ne mogu spavati, dronovi, policijske sirene, konjica, vojska, kontrole i punktovi. Ucjenjuju njih, ucjenjuju im djecu. Radnje hrane zatvaraju jednu po jednu, jer je navodno ispala zaraza u nekim od njih, pa onda često ljudi moraju da idu dalje po hranu u nabavku od pet kilometara, gde ih čeka policijska kontrola da ih kazni jer su prekršili ”zdravstvene” mjere. Traži se od njih da naručuju hranu online, a zna se dobro da prvo, veliki broj tih ljudi ne koristi internet na taj način, to su ljudi iz tradicionalnih zajednica, a drugo, kada ti neko dostavlja hranu, taj koji ti je dostavlja ima načina i da te zarazi s njom ako hoće. A zaraza im treba.

– Bilo je javljanja iz bolnice da su ljudi prisilno držani u bolnici, vezani, optuženi da imaju covid, a kada su se glasno suprotstavili tome, onda su ih proglasili za lude i odveli u ludnicu na prisilno ”liječenje”.

– Za ljude zapadnog Sidneya koji rade u drugim dijelovima grada obavezno je testiranje svakih par dana da bi samo mogli izaći iz svog distrikta.

– Još uvijek se priča o protestu 24. srpnja koji im je malo izmakao kontroli. Ljudi koji su tada protestirali se izlažu ruglu svakodnevno, blate po medijima i poziva se javnost da ih identificiraju kao da su masovne ubojice. Doslovno ih tako i gledaju jer su ”širili virus”. Ljudi prijavljuju osobe koja vide, a na njih se onda obrušava država i izvodi se linč nad njihovim životima. Neki dan su jurili dva momka jer su ih ”identificirali” s protesta, momci su bježali na biciklima, stigli su ih, uhvatili, jednom su podmetnuli policijsku kapu u kuću i optužili ga da je ”napao službeno lice”, da je protestirao i kršio zdravstvene mjere. Momke su smjestili u zatvor. Jednog Poljaka pod imenom Kristian Pukovnik napao je policajac na konju. Naveo je konja na njega. Momak se branio rukom od konja i neko je to uslikao od ovih novinarskih kurvi i ispalo je da je taj dečko udario konja. Na video snimci se vidi da to uopće nije slučaj nego da se dečko branio od konja kojega je policajac navodio pravo na njega. Ali uzalud je video snimak kad su svi mediji danima stavljali sliku kako momak udara konja pokušavši da prikažu sve ljude koji protestiraju kao luđake i nasilnike. Dvolična javnost se ”uznemirila” i tražila najstrožu kaznu za ovog slobodoljubivog momka. Momak je stavljen u samicu bez mogućnosti kontakta odvjetnika ili korištenja lijekova pošto je astmatičar, jer je odbio da ga testiraju lažnim PCR testom pri ulasku u zatvor. Pritisak da ga testiraju je bio velik jer su htjeli preko njegovog izlažiranog testa da optuže sve protestante da su širili virus i da su oni krivi zašto je ostatak Sidneya još uvijek zatvoren. Međutim, ovaj pametan momak ih je nadmudrio, odbio test, izdržao nekoliko tjedana samice, onda se jedan naš odvjetnik, Toni Nikolić, prihvatio da ga brani i lako ga je obranio samo pokazavši originalni video snimak cijelog događaja pred sudom. Naravno, momak je oslobođen krivice jer je jasno da niti je udario konja niti je napao policajca, ali mu je zabranjeno da ulazi u centar grada dok traju mjere zaključavanja, da napušta kuću njegove majke i zabranjeno mu je korištenje društvenih mreža, slično našem Srđanu Žuniću. Boje se svakog tko pruža realan otpor tiraniji. Eto tako prolaze ljudi koji protestiraju u Australiji. Oni te mogu silovati u mozak, da ti zabrane i da dišeš i da radiš i da voliš i da imaš bilo koga u svom životu, da ti izbiju kruh iz ruku i da te osedlaju, a ti ne smiješ ni da krikneš ni da vrisneš, jer kada te siluju ti moraš svojim mučiteljima da aplaudiraš i da im vičeš: Jače, jače! Too državo moja, hvala ti što se brineš za moje dobro!!! Bodi, buši, osedlavaj! Tu sam na usluzi za svaku tvoju luđačku ideju.

– Mučeni Melbourne isto, svaki pokušaj protesta ima rezultat hapšenje i ogromne kazne. Kad dovoljno namuče ovo malo normalnog naroda što se bori, neće imati više tko da gukne protiv tiranije i ostati će samo luđaci sa maskama koji prijavljuju policiji ljude koji izađu iz kuća. Bit će totalna ludnica.

– Pisanje na društvenim mrežama protiv tiranije je veliki problem. Zbog toga možete ne samo završiti u zatvoru, nego i biti kažnjeni velikim kaznama, izgubiti posao (desilo mi se par puta), proganjani i stavljeni na mjere. Oni dok siluju hoće aplauz. Ipak, ako dozvolimo da nas ušutkaju i padnemo na toj prvoj stepenici borbe za slobodu, onda nas nema nigdje. Na to se ni po koju cijenu ne smije pristati. Obrisani su nalozi svih glavnih ljudi koji su se ovdje bunili. Nešto malo je preostalo da se čuje preko Telegrama i to je to. Na zidu mi se ne pojavljuju brojne grupe koje su protiv tiranije, a u kojima sam prijavljena. Jednostavno su potisnuti i morate se dobro potruditi da ih nađete ako želite nešto normalno pročitati. Sve ih je manje, uskoro će biti potpuna tišina. Ostati će samo par kontroliranih likova koji pozivaju narod da više ne protestira i da ostane kod kuće.

– Pošto su sve vrste posjeta zabranjene, nije do nedavno bilo moguće uopće posjetiti ikoga pa su tako parovi koji žive recimo razdvojeni po distriktima bili onemogućeni više od šest tjedana da se vide iako su u istom gradu. E onda se nazzi maršalka ”smilovala” pa je jednog jutra podanicima izdala slijedeću naredbu: Ako vaša djevojka ili momak žive u drugom distriktu, a hoće vas posjetiti, morate registrirati tu osobu ONLAINE kao osobu koja će vas posjećivati. Može biti samo jedna osoba. Sad na primjer, ako imate majku u drugom distriktu i djevojku u trećem, ne možete izabrati obje da vas posjećuju. Može samo jedna. Tako birate recimo između majke, oca ili djevojke. Divno. A država dadilja traži da im online registrirate s kim spavate. Mora država sve znati. I koga u krevetu imate i gdje ste pošli i šta ste kupili i da li je to osnovna ili nije osnovna stvar, što si kupio džemper, gdje si krenuo, jesi li se ukucao, jesi li se priheftao, jesi li kihnuo, daj nos, daj dupe, daj mozak, daj ruku, daj dijete i šuti! I da te nismo čuli da praviš probleme ”normalnim” covid podanicima.

– Tako je nedavno pandurska kontrola kupovine utvrdila da je žena kupila biljku u Baningsu i zato što to nije ”osnovna” namirnica, žena je kažnjena sa 1000$.

– U nevjerovatnom teroru koji je zavladao, ljudima nije dozvoljeno ni da odu na grob svojih voljenih. Tako na vratima groblja sada dežura policija i hvata i kažnjava sve ”izgrednike” koji su došli da se na grobu sretnu sa svojim voljenima. U paklu nema milosti. A pakao je svakim danom sve očigledniji.

– Cjepivo je već postalo obavezno za radnike u staračkim domovima, pokušavaju nametnuti i medicinskim radnicima, međutim, još uvijek ima tu dosta otpora, jedno trećina ih se nije cijepila pa ne smiju da uđu baš u frontalni konflikt s njima jer previše znaju, ali su kompanije, jedna po jedna počele uvoditi uvjet cijepljenja za ostanka na poslu. Velike se tužbe spremaju, advokati rade punom parom, pa ćemo vidjeti koliko će uspjeha imati unutar njihovog sistema da obrane ovo neoborivo ljudsko pravo da ne budu podvrgnuti medicinskom eksperimentu mimo svoje volje.

– Psihoza koju mediji stvaraju je toliko velika da su uspjeli da zavade ljude da se mrze na hiljadu i jedan način. Virus je nevidljiv, naravno i stalno se kreće. Te ode u ovo naselje, te skoči u ovo naselje, onda ode na selo, (a njega uvek donesu nevaljali stanovnici iz gradova koji bježe od zatvora), skoči u ovu etničku zajednicu jer oni ”ne rade pravu stvar”, pa onda skoči u drugu republiku pa onda ta republika ima zatvaranja, a uvek su krivi ”oni koji se kreću”. Čovek koji se kreće je postao veliki neprijatelj pokorne moronirane populacije danas. Da se taj čovjek nije kretao, oni bi bili slobodni. Ne bi bilo virusa. Ali on se kreće! Neće da sluša! NE NOSI MASKU! Može ih sve pobiti! A da je samo nosio masku sve bi u redu bilo. Ali izgrednik samoživi, neće da nosi masku! I onda oni dobri, pokorni, cijepljeni, maskirani građani koji su ”postupali pravilno” moraju ispaštati. Zato što neki biraju da ”postupaju nepravilno”. I stalno se to buši ljudima u glavu. Postupite pravilno. Nemojte kršiti mjere. Zato što neki postupaju nepravilno smo sad u ovome. Po hiljadu puta na dan. I ustaju ljudi iz jedne republike na drugu, ljudi iz jednog grada psuju drugi, zašto si mi donio virus!? Ljudi sa sela viču: Ostanite u gradovima! Ne treba nam vaš virus! Totalna ludnica. Moronirani ljudi klone se drugog ljudskog bića i gledaju ga kao prijeteću bombu koja će na njih eksplodirati i ubiti. Podozrivo, s mržnjom i kontemplacijom.

Ispod oka. Baš kako su gospodari cijelog ovog cirkusa i zamislili. Zavadi pa vladaj. Oduvijek bilo.

– Da ne završim ovaj izveštaj baš pesimistički, postoje u Australiji oaze normalnosti, ljudi koji su shvatili na vrijeme cijelu ovu prevaru i koji su stvorili i još uvek stvaraju u cijeloj ovoj ludnici paralelne institucije. Kad nema revolucije, daj makar paralelne institucije. Ljudi koji trguju međusobno, razmjenjuju robe, usluge, savjete, podršku. Advokate koji rade za nas i pomažu nam na svaki način da se borimo protiv kazni i diskriminacije, doktore koji rade anonimno, sestre koje pomažu, cijelu jednu zajednicu koja se krpi i pomaže u cijelom ovom kaosu pokušavajući da opstane i uhvati posljednji dah slobode u vremenu totalnog odbacivavanja Boga. Nalazim se u nekoliko takvih grupa i u kontaktu sam s nekim zaista sjajnim ljudima. Ti ljudi baš traže necijepljene ljude da rade za njih (zbog širenja šiljastog proteina cijepljenih na okolinu), tako da i mi ”kužni” imamo svoje tržište rada i mjesto gdje se naš izbor ne osuđuje nego cijeni. Za sada smo osmislili neki način postojanja, još uvek cirkuliramo, radimo i uspjevamo nekako živjeti. Ali kako postotak cijepljenih raste, tako raste i njihova namjera da nas potpuno istisnu iz svih tokova života i bukvalno ograniče na kućni zatvor, a kasnije i na velike karantenske logore i eliminaciju.

Za sada, iako se situacija svakim danom mijenja na gore, još uvek se može živjeti i preživjeti ovako. Mislim da će pred kraj godine tiranija otići na sljedeći nivo i da će sve teže biti opstati na Golom Otoku kao slobodan čovjek, ali se nadam da ću dotle već naći neki način da izađem s pustog otoka i odem tamo gdje je moj narod i gdje još uvijek postoji način i volja da se bori i izbori za slobodu.“

Podijeli!